sv. Kozma i Damjan"Čuda se dešavaju. To znam i to je oduvek i zauvek utvrđeno u samoj osnovi moga načina mišljenja i moga osećanja sveta. Ali, ipak ima nešto što liči na čudo, a to je - naša neuništiva i neobjašnjiva ljudska potreba za čudom" - ispisao je Ivo Andrić u "Znakovima pored puta".

Svoje čudesne znakove ostavili su sveti lekari - Kozma i Damjan. Već nekoliko godina za redom, 14. novembra to je krsna slava zdravstvenih radnika. Sveti Kozma i Damjan, znani kao Sveti vračevi, rodeni su u Aziji, od oca neznabožca i majke hrišćanke. Majka Teodotija, svetozavetne knjige kažu, živeše bogugodno, čemu je svoju decu učila. Vaspitavala ih je u hrišćanskoj veri i u izučavanju Svetog pisma. Upućivala ih je u svakovrsne vrline. Kada su Kozma i Damjan odrasli, postali su "dva svetilnika na zemlji, sijajući dobrim delima". Bog im je podario isceliteljsku moć. Lečili su sve bolesti, lečili su dušu i telo. No, nisu lečili samo ljude, nego i stoku. Oni "izbavljahu od bolesti ne toliko biljem, koliko imenom Gospodnjim, i to bez plate i nagrade, zabadava, ispunjujući zapovest Hristovu: zabadava dobiste, zabadava dajte. Zbog toga ih verni i nazvaše besplatnim lekarima i besrebrnicima".


Proživeli su Kozma i Damjan život svoj bogougodno, okončavši ga pobožno i u miru. Narod ih je zasvagda upamtio po mnogim "čudesima", a o njihovoj nekoristoljubivosti i besplatnom lečenju ponajpre svedoči ova priča:

"Žena neka, po imenu Paladija, koja teško bolesna mnogo godina ležaše u postelji i razni lekari joj ništa ne mogahu pomoći, ču za svetog Kozmu i Damjana kako isceljuju od svake bolesti i posla po njih sa molbom da posete nju, koja je već na umoru. Sveta braća se odazvaše njenoj molbi, odoše njenom domu, i čim sveti lekari dođoše k njoj, ona po veri svojoj odmah dobi isceljenje, i ustade zdrava, slaveći Boga što je slugama svojim darovao taku blagodat isceljenja.

I zahvalna svojim lekarima za toliko dobro, ona željaše da im što da kao dar. Ali oni ni od koga ne primahu ništa, jer ne prodavahu blagodat koju imadahu od Boga. Žena onda reši da bar jednoga od njih umoli da primi od nje veoma mali dar. Uzevši tri jajeta, ona krišom ode k svetom Damjanu i preklinjaše ga Bogom da primi od nje ta tri jajeta u ime Svete trojice. Čuvši ime Trojednoga Boga, Damjan primi od nje taj maleni dar zbog velike zakletve kojom ga ona zakle. A sveti Kozma, saznavši za to kasnije, veoma se ožalosti zbog toga. I kada svetom Kozmi dođe vreme da se prestavi, on ostavi zaveštanje: da Damjana ne sahrane pokraj njega, pošto je narušio zapovest Gospodnju i primio od žene nagradu za isceljenje.

Tako se sveti Kozma upokoji u Gospoda. Nakon pak nekog vremena i Svetom Damjanu dođe smrtni čas, te se i on preseli iz vremenog u večni život. No ljudi behu u neodumici gde da sahrane Damjana, pošto su znali zaveštenje svetoga Kozme, i ne smejahu da svetog Damjana polože kraj njegovog brata. Dok oni tako behu u nedoumici, iznenada dotrča kamila, koju ranije sveta braća behu iscelili od besnila, i progovori ljudskim glasom: da se ne dvoume nego da Damjana polože pokraj Kozme, pošto je on primio od žene tri jajeta ne radi nagrade već radi imena Božijeg. I tako, časne mošti njihove biše položene zajedno u mestu zvanom Ferman".

Pored ovih svetitelja iz Azije, koji se praznuju 14. novembra, slave se još dva para istoimenih svetih vračeva: 14. jula Sveti besrebrenici i čudotvorci Kozma i Damjan iz Rima, a 30. oktobra Sveti Kozma i Damjan iz Arabije.