Što se tiče fiksnih radova (koji su najprijatniji za nošenje a izgledom najbliži prirodnim zubima mogu da se urade:

Krunica je takva vrsta protetskog rada koji potpuno prekriva brušeni deo zuba. Potreba za izradom krunice javlja se u sledećim slučajevima:

Krunicama se ostvaruje izuzetan estetski utisak. Izbor materijala zavisi od platežne mogućnosti pacijenta. Pacijent može da se odluči za izradu nadoknada od jeftinijih materijala, pa sve do najskupljih i najkvalitetnijih keramika (porculana). Na zlatnu leguru, paladijum, srebrnu i plemeniti čelik, kao najčešče upotrebljavani metal, mogu se vezati akrilati, kompozitni materijali i porculan (keramika). 

Postoje i krunice bez metalne podloge koje se sastoje samo iz porculana. Njih karakterišu izuzetni estetski kvaliteti, te se stoga koriste kao nadoknade na prednjim zubima. Protetska priprema i sama izrada ovakvih krunica je zahtevnija, što do izvesne mere i poskupljuje sam rad.


Nadogradnja je fiksni protetski rad koji nadoknađuje izgubljeno tkivo zuba (krunu zuba), delimično ili u celosti. Vrlo često je zub toliko oštećen da je od zuba ostao samo koren i u tom slučaju pokušaćemo da iskoristimo Vaš koren, kako bi on ipak mogao da nosi krunicu. To se postiže izgradnjom livene ili ugradnjom fabričke akrilatne ili kompozitne nadogradnje. Pomoću ove intrakanalne nadogradnje Vi ćete moći da kasnije dobijete zub sa kojim ćete moći da se normalno služite.

Pre izrade zub (ako nije endodontski lečen) treba izlečiti, napuniti odgovarajućom pastom, a posle toga napraviti odgovarajuću nadogradnju. Nadogradnja može biti individualno livena (metalna), koju izrađuje tehničar u laboratoriji, ili konfekcijska (metalna, kompozitna, akrilatna, ....), koja je gotov fabrički proizvod. Nebitno o kom tipu tipu nadogradnje se radi, ona u svakom slučaju mora da se prvo cementira za preostali deo korena, a tek nakon toga predstoji posao oko izrade krunice.

Most je fiksni protetski rad i sastoji se od zuba nosača, kotve mosta i članova mosta. Zub nosač je izbrušen zub ili koren ojačan nadogradnjom i služi da se na njemu cementira krunica, a među članovima mosta se nadoknađuju pojedini zubi koji nedostaju. Navikavanje pacijenta na most ide brže i kraće traje nego kada se dobije pokretna proteza, a i smetnje u govoru su manje izražene. Kod nekih opštih bolesti terapija mostom čak je poželjnija od proteze (na primer kod epileptičara).

Tela mostova i krunica mogu da se izrađuju od različitih materijala (zlata, paladora, nikal-hrom-molibden legura, hrom-kobalt-molibden legura), a estetski deo se izrađuje od različitih vrsta akrilata i keramike. Danas sa sigurnošću možemo reći da su krunice i mostovi izrađeni od kombinacije zlatnih legura i abrazivne keramike, kao estetske komponente mosta, najkvalitetniji, izgledom najbliži prirodnim zubima, ali i najskuplji.