Kada odvesti dete u prvu posetu stomatologu i kako to izvesti?

Nepoznati čika u beloj uniformi, okružen čudnim aparatima - to je slika koju dete vidi čim uđe u ordinaciju. Ta situacija mu ne deluje baš prijateljski... Prvi susret deteta sa zubarom trebao bi biti kratak susret upoznavanja. Veliki broj različitih aparata sa raznim nastavcima, kao i različiti zvukovi u ordinaciji, mogu jako da preplaše decu. Decu je pre prve posete ordinaciji potrebno pripremiti. Ukoliko ste decu ranije plašili odlaskom kod "strašnog zubara", velikom injekcijom ili "Ako ne budeš prao zube, vodiću te kod zubara, pa će ti on uraditi ovo i ono" (i time ih "motivirali" da bolje peru zube), Vaš će, a i naš istovremeno, zadatak utoliko biti teži.

Pravo vreme za prvu posetu zubaru bi bilo kada dete ima dve do tri godine. Roditelji treba da pripreme dete za prvi odlazak u stomatološku ordinaciju. Savet: Najavite detetu pregled i izostavite napomene poput: ne trebaš se ništa bojati, sve će biti u redu, budi dobar, neće ništa boleti itd.

Pogrešno je čekati da dete zaboli zub pa se tek onda pojaviti kod stomatologa. Poželjno je da kad roditelji posećuju svog zubara, tom prilikom povedu i decu. Sva deca kad dolaze prvi put u stomatološku ordinaciju dolaze s većom ili manjom količinom straha. Dete ulazi u ambulantu stidljivo, zagleda ordinaciju, osoblje posmatra s nepoverenjem, privija se uz roditelja, ćuti, nerado odgovara na postavljena pitanja, ili uopšte i ne odgovara.


 

Od prvog dolaska očekujem da uspem samo da uspostavim kontakt s detetom i da mu pokažem nekoliko ”caka” sa stolicom i opremom. Obično je to vozanje deteta stolicom, pokazivanje vetrića i kišice iz pustera. Duže od 15 minuta nije mi potrebno za pregled, za prvi put detetu je to sasvim dosta. Sledeći dolazak sestra će da dogovori isključivo sa detetom.Tako će ono da se oseti važnim. Na rastanku dete će dobiti bojanku sa nekom stomatološkom temom, i tu bojanku, ali obojenu dete će da nam vrati pri sledećoj poseti. Tu bojanku ćemo da sačuvamo i kasnije ćemo da mu pokažemo kako bi ono shvatilo da mi vodimo računa. Često se i vrlo plašljivo dete posle druge ili treće posete, ako mu se znalo prići, sasvim oslobodi i dalji rad ide bez teškoća. Na ovaj način dete se navikne na ambijent ordinacije, upoznalo je sestru, lekara. Kasnije neka od poseta može se iskoristiti da se detetu pregledaju zubi i da se uz pomoć intraoralne kamere i monitora detetu pokažu eventualno neka mesta na zubu koje nije dobro opralo a ako je moguće uraditi i neki manji zahvat. Deca su obično radoznala i lekar mora da ima strpljenja i unapred spreman odgovor na svako od njihovih pitanja. Ako se ovako pripremi dete, lekar za njega neće biti "bauk" i "babaroga", već njegov prijatelj.

No, neće kod svakog deteta ova faza da ide lako. Postoje i preplašena deca, jogunasta i tvrdoglava deca, nedisciplinovana i razmažena deca. Takva deca su pričljiva, glasno i jasno odbijaju da im se bilo što radi, pri tome viču, neće da sednu u stolicu, neće da otvore usta, lupanju nogama, drmaju glavom, vuku roditelje ka izlazu ordinacije i sl. Metoda rada koja tu može da ima uspeha zavisi od stava roditelja.


Razborit i kooperativan roditelj poslušaće stomatologa, napustiti ordinaciju, a stomatolog će pokušati lepim razgovorom da dete privoli na saradnju. Ako prijateljsko ubeđivanje nije urodilo plodom, stomatolog treba da pokuša prijateljskim nasiljem kojim će, bez grubosti, izraziti ljutnju i pokazati detetu svoju nadmoćnost i potrebu da se određena intervencija ipak uradi. Nervoza ne sme da se ispolji.

Stomatolozi upotrebljavaju nekoliko metoda za smirivanje deteta. Jedna od najpopularnijih zove se "tell-show-do". Stomatolog najpre objasni detetu šta će da mu radi, pokaže mu čime će to da uradi, da mu neki instrument, sondu ili ogledalce da ga uzme u svoje ruke i da vidi da to nisu neki strašni instrumenti, obično uključe mašinu u kontra smer i svrdlom, obično po dečjem prstiću, demonstrira kako će da mu radi, pa tek onda to upotrebi da bi radio na zubu. Ovo vrlo često deca rado prihvate. Neki njegov drug, za koga znamo da se dobro ponaša u ordinaciji, može poslužiti detetu kao model.

Čim uradimo neku fazu dete moramo da pohvalimo i time ga u stvari hrabrimo da izdrži dalji rad. Ako su u pitanju manja deca onda ona sedaju zajedno sa roditeljem u stolicu (tako što im sede u krilu), sede sama (a roditelj je tu blizu na dohvat ruke) ili pak u vidokrugu deteta, dok se za stariju decu preporučuje da ih roditelji pričekaju u čekaonici, jer se tako poboljšava komunikacija između deteta i stomatologa.


U našim uslovima, nažalost, vrlo često se dešava da roditelji dovedu decu po prvi put tek kada ih zub boli već nekoliko dana, kada su otekla i slično. Tada mi moramo da ukažemo prvu pomoć bez obzira što je dete tada po prvi put u životu došlo kod stomatologa. Ako se dete loše ponaša u ordinaciji, a boli ga zub i mora intervencija da se uradi, dobro je imati kontrolu glasa (smiren i tih) i osigurati dete od ozlede (sestra ili roditelj mu pridržavaju glavu ili ruke i noge). Doktor će pokušati da ga smiri i da uradi ono što se uraditi mora, a Vi nemojte vikati ili pretiti detetu. Ono je najmanje krivo za datu situaciju. Važno je da i Vi ne postanete histerični (to je zarazno!), budite mirni i odlučni i sarađujte sa stomatologom, umesto da se nadvikujete sa detetom.

Roditelji ne smeju svoja eventualna loša iskustva sa stomatologom da komentarišu ispred dece, ne smeju da ih plaše stomatologom, inekcojim i slično.

Ako dete ipak nije raspoloženo da popravi neki zub sa njim ćemo dogovoriti sledeću posetu. Detetu će biti objašnjeno da će lekar da prestane sa radom čim mu dete to signalizira dizanjem ruke. Prvih nekoliko poseta biće iskorišćeno kako bi se uradili manji kvarovi.

Vrlo često je potrebno dati i anesteziju za pojedine postupke. Detetu će biti do tančina objašnjeno šta će mu se raditi i mesto uboda biće anestezirano nekim površinskim anestetikom, tako da dete neće vrlo često ni ubod da oseti.

Ova ordinacija poseduje i specijalne tzv. "karpul" špriceve sa izuzetno tankim iglama, specijalne špriceve za intraligementozno davanje anestezije. To su "pištolj" ili "olovka" špricevi. Njima anesteziju dajemo pored zuba, što deca mnogo radije prihvataju.

Poverenje dece nije lako zadobiti, treba se stalno truditi i pri svakom susretu graditi odnos između malog pacijenta i osoblja ordinacije.

Dobar stomatolog zna sa decom, stalno osvaja njihovo povjerenje, on je i psiholog i dečji animator. Deca ne smeju da se u stomatološkoj ordinaciji osećaju neugodno.